Mi stvaramo "oči" koje pomažu u radu samovozećih automobila

Nazad
HeritageNews TextHeader
HeritageNews PublishedHeader 12:00 AM, July 27 2016

Joakim Sörstedt, tehnički ekspert za fuziju senzora u Volvo Cars, objašnjava kako više od 20 "očiju" omogućuju samovozećim automobilima da znaju tačno šta se oko njih nalazi

Funkcije sa kojima radite pomažu autonomnom automobilu da samostalno vozi. Kako to radi?

"Automobil koji samostalno vozi mora da donosi određene odluke. Zbog toga su mu potrebni tačni i robusni podaci. Moj funkcija - sabiranje podataka iz senzora - upravo to omogućuje. Zamislite ovo kao dva dijela istog mozga. Jedan dio skenira okruženje i prenosi te podatke drugom dijelu mozga, koji zatim odlučuje šta da uradi i kada, na primjer, da promijeni traku."

Kakve informacije se prenose drugoj polovini "mozga"?

"Dajemo automobilu opise okruženja - pogled od 360 stepeni na okolinu. Dakle, gdje se tačno nalaze drugi učesnici u saobraćaju? O kakvim učesnicima u saobraćaju je riječ? Automobil, autobus, kamion? Kojom brzinom se kreću i u kom smijeru? I, što je podjednako važno, jedinici koja donosi odluke moramo da kažemo gde se tačno nalazi put i gde se mi nalazimo u odnosu na put.

Dakle koristite GPS?

"Nije baš tako jednostavno. Potrebna nam je preciznost na nivou od 10cm. To predstavlja veliki izazov, ali je od suštinske važnosti za bezbijednost. Zbog toga koristimo podatke sa senzora i poredimo ih sa specijalnim, nevjerovatno detaljnim mapama visoke definicije. I na osnovu toga znamo gde se tačno nalazimo."

Koju vrstu senzora koristite?

Mnogo smo napredovali od prvog sistema Adaptivnog tempomata, koji je koristio samo jedan senzor - radar. U sadašnjim prototipima, imamo više od 20 senzora raspoređenih po cijelom automobilu. Imamo kamere, radare i laserske skenere (poznatije i kao LIDAR). Svi su veoma dobri u stvarima koje se blago razlikuju. Moj posao je da skupim sve podatke koje proizvode i kontinuirano obezbijedim robusnu sliku. Ne možemo da priuštimo da nam nešto promakne, pa senzore podešavamo da jedni drugima pokrivaju slabosti. Neki su odlični za detekciju brzine, drugi su bolji u prepoznavanju oblika, neki su osjetljivi pri radu na svjetlu, drugi nisu i slično."

Zvuči komplikovano, a pretpostavljam da će na automobilima koji budu spremni za proizvodnju sve biti još složenije?

"Da. Relativno je lako napraviti sistem koji služi samo za predstavljanje mogućnosti, ali stvaranje sistema koji sve vrijeme radi veoma dobro je mnogo teže. I ne samo to, mi također želimo da budemo u mogućnosti da sakrijemo senzore, kako bi mogli da dizajniramo automobil koji će lijepo izgledati.

Da li je to jedna od stvari koju ćete ispitivati tokom DriveMe pilot projekta u Švedskoj?

"Svakako. DriveMe testiranje nam omogućuje da sistem izložimo stvarnim situacijama u saobraćaju. Za to je potrebno mnogo podataka. Već smo unijeli ogromne količine podataka. A Drive Me će nam dati korisne informacije o novom kvalitetu."

Da li to znači da će se automobili uskoro pojaviti?

"Ne baš. Prije nego što počnemo sa proizvodnjom potpuno autonomnih automobila, moramo da pokažemo da su bezbijedni. Provjerićemo našu tehnologiju za autonomnu vožnju tokom Drive Me projekta koji počinje sljedeće godine, a zatim nastaviti na osnovu tih saznanja. Naš cilj je da se automobil nađe u prodaji oko 2020. godine. Ali, kao što rekoh, prvo moramo da dokažemo da je bezbijedan. Ponekad razmišljam o mojih dvoje djece na zadnjem sjedištu dok ja koristim ovaj sistem. Uvijek se zapitam, da li je ovo zaista bezbijedno za prodaju? Tek kada svi budemo apsolutno sigurni da je sistem otporan na greške i da ispunjava najzahtjevnije bezbjednosne standarde, tek tada ćemo vidjeti ovu tehnologiju u Volvo automobilima."