"Fokus je na osobi, ne na tehnologiji"

Erik Coelingh, Viši tehnički rukovodilac za bezbijednosne tehnologije i tehnologije za podršku vozaču, objašnjava kako kompanija Volvo Cars razvija samovozeće automobile

Šta je toliko jedinstveno u pristupu autonomnoj vožnji kompanije Volvo Cars?

Glavni razlog je taj što ovo ne radimo zbog tehnologije. Nama su ljudi polazna tačka i pokušavamo da shvatimo kako ovo možemo da pretvorimo u nešto što je korisno i za naše kupce i za društvo, u smislu dobijanja transportnog sistema koji je bezbjedniji, ekološki prihvatljiviji i omogućuje manje gužve.

Pored toga, mi to ne radimo kreirajući konceptne automobile za izložbe, već uvodeći tehnologiju i njene pogodnosti u stvaran svijet putem Drive Me Programa. To znači da imamo odgovore na sva pitanja koja zadaju stvarni putevi, da rješavamo sve praktične probleme. Mi tjeramo sebe da utiremo nove puteve, a to niko osim nas ne radi.

U smislu tehnologije, koliko se razlikuju samovozeći automobili koje razvijaju različite kompanije?

Komponente i podsistemi su slični. Ključ je u integraciji, pisanju softvera.

Naša prednost u odnosu na druge brendove je u tome što smo u poređenju sa njima mala kompanija, koja nema posebnu organizaciju koja se bavi istraživanjem. Naše istraživanje i razvoj proizvoda se odvija u okviru jedne organizacije, pa zato veoma brzo možemo da realiziramo naše ideje u proizvode. To smo pokazali našim tehnologijama aktivne bezbijednosti. Mi prvi započinjemo proizvodnju inovativnih tehnologija.

Da li to što je Volvo lider u oblasti bezbijednosti olakšava ljudima da vjeruju Volvo autonomnim automobilima?

Ja mislim da se samovozeći automobili i kompanija Volvo Cars brend vrlo lijepo uklapaju. Fokus je na osobi, ne na tehnologiji. Moramo se pobrinuti da je osoba opuštena, da ima povjerenje u tehnologiju i da uživa u putovanju. 

Da li se tehnologiji stvarno može vjerovati?

Morate biti u stanju da vjerujete samovozećem automobilu, u drugom slučaju nema svrhe. Uložili smo mnogo truda da razumijemo kako da steknemo vaše povjerenje. Još uvijek nemamo sve odgovore, ali stvar je u pružanju dovoljno informacija vozaču, predviđanju šta će automobil uraditi i potvrđivanju da je automobil detektirao sve potencijalne opasnosti. Također je bitno da se automobil neometano kreće i da je predvidiv.

Ja to poredim sa turbulencijom u avionu. Ukoliko turbulencija iznenada počne svi se pogledaju i pomisle "šta se to dešava" ali ukoliko pilot unaprijed upozori putnike na turbulenciju, oni na nju ne reagiraju.

Šta se dešava ukoliko se nešto pokvari?

To je jedna od osnovnih stvari koju morate riješiti kada dizajnirate i pravite samovozeći automobil. Rješenje na kom trenutno radimo je potpuno redundantan sistem. To znači da tehnologija nastavlja da radi, čak i ako se neki dio pokvari. Dakle, za skoro svaki element sistema postoje dvije komponente ili dijela softvera. Ukoliko se jedan od njih pokvari, drugi će preuzeti zadatak. Tako je sa računarima, senzorima, napajanjima. 

Mala je vjerovatnoća da se sve ove stvari dese, ali čak i ovako mali rizici su neprihvatljivi. Pravimo spisak svega što može da krene po zlu i koje su posljedice toga. Zatim osmišljavamo redundantnost sistema.

Kako automobil prepoznaje da nešto nije u redu?

Softver mora sam sebe da nadgleda. Postoji mnogo različitih dijelova softvera u automobilu koji, na primjer, mogu detektirati da li je senzor blokiran zato što ili ako aktivator ne reagira. 

Postoje različiti računari u različitim dijelovima automobila, koji kontroliraju jedni druge. Čim se detektira kvar, automobil prelazi na rezervno rješenje.

Kako se nositi sa nepredvidivosti drugih učesnika u saobraćaju?

Ovo je jedno od pitanja na koje će projekat Drive Me može dati odgovore. Nesigurnost se rješava stalnom primjenom bezbijednog i konzervativnog pristupa. Automobil može nastaviti sa autonomnom vožnjom tek kada sakupi dovoljno informacija. Kada je nesigurnost prevelika, vozilo može da uspori ili da zatraži od vozača da preuzme kontrolu.

Šta će automobil uraditi u slučaju da mora da odluči između nekoliko različitih opasnosti, bilo da je to drugi automobil, pješak ili napuštanje puta?

Suština samovozećeg automobila je u tome da ne dozvoli sebi da se nađe u takvoj situaciji. Uvijek će održavati bezbijedno rastojanje, na primjer - bar onoliko koliko mu je potrebno da se zaustavi. Ukoliko je nesiguran zato što nešto ne može izmjeriti, on će usporiti. Dobar primjer za to je situacija u kojoj postoji automobil parkiran pored puta, iza kog senzori ne vide, samovozeći automobil će usporiti ili promijeniti traku kako bi napravio bezbijednu razdaljinu.  

Samovozeći automobil će poštovati saobraćajne propise. Nastaviće svojom trakom, zakočiće koliko je neophodno da bi se izbjegao sudar, ali neće napraviti nagli, nepredvidivi manevar izbjegavanja koji bi mogao da stvori još veću opasnost.

Tehnologija oblaka će biti jako bitna. Hoće li svaki proizvođač automobila imati sopstveni "oblak" ili će postojati zajednički?

Svaki brend automobila će imati svoj "oblak" kako bi osigurao pouzdanost, bezbijednost ili privatnost korisnika. Ali će se različiti "oblaci" povezivati kako bi razmjenjivali definirane i dogovorene informacije. Također, postojaće zvanični "oblaci" koje će voditi nadležni organi za saobraćaj. Oni će sadržati informacije o zatvorenim trakama, vozilima hitne službe, vremenu i tako dalje.

Šta se dešava ukoliko se izgubi internet konekcija?

Autonomna vožnja će biti moguća samo kada Volvo "oblak" da signal odobrenja. Ovaj signal bi se zatim ponavljao, na primjer svakog minuta. Ukoliko nema signala ili u slučaju negativnog signala, automobil će obavijestiti vozača da preuzme kontrolu. Ukoliko vozač ne preuzme kontrolu, automobil će se sam bezbijedno zaustaviti.

Da li je neophodna komunikacija između automobila?

Autonomni automobili neće imati potrebu da direktno komuniciraju jedan sa drugim. Ako bi bila neophodna, ne bismo mogli da razvijemo samovozeće automobile, jer većina automobila na putu nemaju tu mogućnost. To bi bilo korisno, ali možemo i bez toga.. 

Koliko je posla potrebno kako bi se autonomni automobil integrirao u saobraćajnu infrastrukturu i društvo?

Samovozeći automobili će biti uvedeni na putevi kakvi su današnji. Nisu potrebne nikakve izmjene postojeće infrastrukture. 

U budućnosti, kada bude bilo mnogo autonomnih automobila, biće moguće projektovati infrastrukturu na drugačiji način kako bi se oni najbolje iskoristili. Ali prvo moraju doći automobili.

Postoje drugi društveni aspekti koji se moraju promijeniti prije nego što samovozeći automobili postanu realnost, a mnogi se tiču saobraćajnih zakona i certifikacije vozila.  

Hoće li vozači tretirati autonomne automobile drugačije?

Mi ne znamo kakvu će ljudi u stvarnom svijetu imati interakciju sa autonomnim automobilima, ili koji je najbolji korisnički interfejs. Drive Me će nam pomoći da ovo razradimo - omogućiće nam da saznamo o odnosu između ljudi i mašina u stvarnom životu. 

Ono što prije svega želimo da eleminišemo zabune o režimu rada, kada čovjek misli da je automobil taj koji vozi i da automobil misli da čovjek vozi. U tom slučaju biste imali automobil van kontrole, a to naravno po svaku cijenu želimo da izbjegnemo.

Šta se dešava sa stanjem na putevima, vremenskim uslovima i svim drugim stvarima koje ne možemo kontrolirati - hoće li biti uzeti u obzir? 

U ekstremnim vremenskim uslovima, na primjer kada je snježna mećava, autonomna vožnja neće biti moguća.  

Da li tu postoje neke sličnosti sa sistemom autopilota u avionu?

Mi imamo redundantne sisteme [duple ili troduple kritične bezbijednosne komponente] slično avionima, ali također imamo i funkciju bezbijednog zaustavljanja. To je drugačije nego kod aviona, koji su napravljeni da nastave sa letom. 

Koji je najveći izazov koji autonomna vožnja mora da prevaziđe?nbsp;

Izazov je napraviti tehnologiju koja će biti toliko pouzdana da vozač prilikom vožnje može da radi nešto drugo, ne dovodeći bezbijednost u pitanje.

Konkretno, mi prosto ne znamo kakvi će izazovi iskrsnuti dok ne budemo imali probu. To je još jedan razlog zašto je Drive Me toliko bitan. Na papiru, mi mislimo da će biti bezbijednije, da će potrošnja goriva biti bolja i tako dalje. Ali prosto nismo još uvijek sve testirali. Tako da će nam Drive Me program dati sliku o tome da li će se teorijske prednosti ispoljiti onako kako smo predvidjeli.

Razne kompanije su demonstrirale autonomne automobile u proteklih nekoliko godina. Koliko su ti automobili daleko od puštanja u saobraćaj?

Postoji ogromna razlika u predstavljanju koncepta automobila i pravljenja pravog proizvoda. Vama za demonstraciju nije potrebna rezervna tehnologija. Ali ukoliko imate pravog kupca za volanom, zahtjevi su mnogo teži.

Kada će potpuno autonomni automobili biti dostupni kupcima?

Stvarni korisnici će prvi put moći da sede za volanom samovozećeg automobila 2017. godine u okviru programa Drive Me.  

Nakon toga očekujem da će se stvari kretati nešto sporije, a samovozeći automobili neće biti u prodaji prije, recimo, 2020. godine  

Razlog je to što ćemo morati da dokažemo da je samovozeći automobil bezbijedan u okruženju u kom se koristi. Moraćemo mnogo da se potrudimo da bismo dokazali da se Drive Me automobili bezbijedno ponašaju u saobraćaju Geteborga, ali opet to ne mora da znači da će isti automobil biti bezbijedan i u Londonu. Mogu se javiti neke izuzetne situacije sa kojima se automobil nikada do tada nije susreo. 

Provjere se moraju obaviti svuda gdje će korisnici voziti automobil zato što postoje velike varijacije u infrastrukturi, vremenskim uslovima i ponašanju u vožnji širom svijeta.