Lifestyle

ZLARIN - Svatko od nas je bitan, svaka ruka

ZLARIN

Borba s plastičnim vjetrenjačama

Priča o otoku Zlarinu i njegovim otočanima koji se aktivno bore protiv jednokratne plastike na svome otoku nedavno je dobila jednu novu dimenziju. Naime Zlarin je postao svjetski primjer dobre prakse kako stanovnici jednog malog otoka rade na problemu globalnih razmjera.

Zimus smo se i mi uputili na Zlarin kako bismo porazgovarali s otočanima i čuli priče iz prve ruke. Nakon ugodne vožnje životopisnim krajolicima, naš Volvo XC60 T8, ipak će nas pričekati u Šibeniku. Iako smo odabrali hibridni pogon kojim pazimo na okoliš i minimaliziramo naše zagađenje, Zlarin je otok bez automobila - bez iznimke, stoga naše putovanje nastavljamo brodom.

Dan je prekrasan, sunce obasjava morske valove i gotovo je nevjerojatno povjerovati da se iza ove ljepote i, na prvi pogled, netaknute prirode skrivaju potencijalni ekološki problemi. Dok fotoaparatom pokušavam uhvatiti djelić ovog raja, prilazi mi stariji gospodin. Objašnjavam mu kako sam došao na Zlarin napraviti priču o plastici te započinjemo razgovor. Don Spomenko Bagarić otočki je župnik i vrlo je ugodan sugovornik.

Zapravo, ja sam kao institucija, kao predstavnik Crkve, stao davno uz inicijativu za zabranu korištenja jednokratne plastike. Naša Kata iz Turističke zajednice to gura i vodi, a mi smo tu na raspolaganju bilo što treba. Svatko od nas je tu bitan, svaka ruka. Mlade ljude i djecu u školi ne trebamo samo osvijestiti, nego učiniti da to postane jedan opći način života, da se o tome ne priča već živi. Zlarin kao mali otok je dobar za to. Mi to u maloj sredini možemo realizirati i meni je drago da je Zlarin s tim krenuo“ – priča mi don Bagarić dok već polako pristižemo na Zlarin. Vožnja traje manje od pola sata i taman mi ostaje dovoljno vremena za šetnju i kavu dok čekam dogovorenu sugovornicu, gospođu Katarinu Gregov ili kako je već spomenuo don Bagarić - Kate iz Turističke.

KARTONSKI PIJATIĆI I DRVENI PIRUNI
Zlarin je zimi prazan, ali nije hladan. Ne samo zato što je klima pogodnija nego na kontinentu, već i zbog topline kojom ljudi ovdje zrače. Ljudi koje sam sreo gledaju me sa znatiželjom. Svima je jasno da sam stranac, nikome nije jasno zašto sam ovdje, ali imam osjećaj da je svima drago što imaju gosta.

Sjedam na kavu u nadi da ću susresti ugostitelja spremnog na kratak razgovor o izazovima koje za njihove poslovanje donosi zabrana jednokratne plastike. Moje želje brzo se ostvaruju – Pavle Branica s veseljem prihvaća moj poziv za razgovor. Za početak pokušavam vidjeti podupire li gospodin Pavle ovu inicijativu.

Svim silama, podupirem, naravno. Podupiremo svi jer gledajući stanje u svim našim valama na otoku i na plažama, to je jednostavno došlo do limita, čak i blizu katastrofe, po mom nekom gledištu. Tako da je ovo krajnje vrijeme, i to ne samo za naš otok.“

Razmišljam o tome kako je lijepo kada čovjek interes prirode stavi ispred vlastitog, kao gospodin Pavle, ali i dalje me zanima kako to izgleda u svakodnevnom životu. Molim ga da mi pojasni koliki mu je izazov predstavljala ova prilagodba. Ugostiteljstvo je specifičan posao i sigurno nije lako, posebno u sezoni. Zanimaju me njegova iskustva.

Velik je to izazov. I prošlo ljeto smo pokušali; radili smo prvi koncert Darka Rundeka. Pokušaj je bio Plastic Free i mogu reći da je bilo jako teško, jer em šta ljudi na to nisu navikli, em što je to nama skroz nešto nepoznato i novo. Čovik bi reka ta je to jako jednostavno, ali eto baš na tom koncertu se pokazalo da to neće tek tako glatko ići. Svi su mislili da je to samo promijeniti čaše i to je to. Bit će teško ovima, recimo, šta prodaju palačinke. Oni imaju plastične pijatiće pa imaju plastičan beštek, ali nema, naučit ćemo se. Prebacit će se na kartonske pijate, a postoje i drvene žlice i piruni, koji jesu skuplji, svakome po 50 lipa, ali će zato dignut proizvod za kunu tako da ne gubi nitko ništa. To je moje neko mišljenje“ – objašnjava mi gospodin Pavle te s osmjehom dočekuje moju sugovornicu – Katarinu Gregov, direktoricu Turističke zajednice otoka Zlarina, koja nam se pridružuje.

PLASTIKA NIJE RJEŠENJE
S puno entuzijazma govorim gospođi Katarini kako sam dočekan s velikom dobrodošlicom. Zaista se osjećam jako ugodno i uživam u razgovoru s otočanima. Zanima me jesu li njihove reakcije na inicijativu oduvijek bile tako pozitivne.

U početku su se pitali kako to, šta, zašto. Svi se slažu da plastika nije dobro rješenje za nas, da tih vrećica, i čaša, i zdjelica i svega ostalog jednokratnog ima i previše, ali nisu bili sigurni da ćemo to uspit provest. I toga nas je još uvik malo strah, međutim, imali smo par sastanaka sa predstavnicima trgovaca, ugostitelja i eto malo po malo, sastanak po sastanak svi su prihvatili tu ideju. Počinjemo s prvim koracima.“

Kako je uopće došlo do početka suradnje s timom Ane Robb?
Sve je započelo prošlo ljeto kad smo dogovarale prikazivanje filma „Plastic ocean“, a ujedno se na otoku održala naša manifestacija „Brudetijada“. Na toj se manifestaciji okupi veliki broj gostiju i potraje cijelu noć. Dan nakon smo zapravo vidjeli koliko smo otpada napravili jer je naš cijeli trg Fingac bio prekriven plastičnim čašama, zdjelicama, vilicama itd. To je bilo tako upečatljivo i ružno za vidjeti da smo počeli ozbiljno razgovarati i razmišljati koje su nam druge opcije i što možemo napraviti da smanjimo taj plastični otisak. Ana nam je predložila da se prijavimo na natječaj Terra Huba i Volva - APC. Preuzela je inicijativu i dala je sve od sebe. Povezala se s Natašom Kandijaš i Ivanom Kordić koje su jednako tako vidjele potencijal projekta i svoju ulogu te su zajedničkim snagama odnijele pobjedu. Nakon toga više nije bilo povratka. Uzeli smo sebi za cilj da stvarno potaknemo sve mještane, sve ugostitelje i trgovce i da zaista u sljedeću sezonu uđemo bez jednokratne plastike. Tako je sve počelo.

Što to znači za Zlarin u turističkom smislu? Smatrate li da se Zlarin kroz ovakve i slične inicijative može pozicionirati kao eko otok u turističkom smislu?
Da bi se Zlarin pozicionirao kao eko otok treba nam zaista još puno toga, to je malo veći cilj. Trenutno nemamo ni reciklažno dvorište tako da ni razvrstavanje otpada još nije moguće. I rekla bih da nam je to jedan od prioriteta kojem se vrlo brzo želimo i moramo posvetiti. Svakako val pozitivnih reakcija i promocija koju smo već ostvarili samo s ovom odlukom pokazuje da idemo u pravom smjeru. Ponosni smo i sretni što smo prvi hrvatski otok koji je rekao “ne plastici” i što zajedno djelujemo na smanjenje utjecaja plastike na našu okolinu, na naš otok.

Spominjem joj kako sam primijetio starijeg gospodina ispred trgovine koji je nosio platnenu torbu, a gospođa Katarina, spremno se nadovezuje:
Da, počeli su sve više koristiti platnene torbe. U trgovini Riva su počeli prodavati platnene torbe i sada se sve više koriste. Mali jedan pomak, rekla bih, prvenstveno od mještana koji su odmah prepoznali vrijednost ove inicijative, ali iskreno se nadamo da će do ljeta svi prihvatiti ovu promjenu. I da ćemo do dolaska prvih gostiju surađivati sa svim objektima i iznajmljivačima te ih dobro informirati o našoj odluci i alternativnim proizvodima. Vjerujemo da će svi oni znati prenijeti gostima taj odlučan i ponosan stav “ovdje nikad nećete dobiti plastičnu vrećicu” umjesto nekog osjećaja srama kojeg su možda na početku i osjećali.

Ovaj razgovor završavamo s tom mišlju – pozitivan stav je zasigurno pokretač svake promjene pa tako i ove, a uz zajedništvo koje su ovi otočani pokazali, ne sumnjamo kako će Zlarin na tom putu i uspjeti. Pozdravljam svoje drage sugovornike i uživam u prekrasnom zalasku sunca na ovom jedinstvenom otoku. Bio je ovo divan dan.