Mobilnost

XC90 predstavlja… grad budućnosti

Kako izgleda budućnost mobilnosti u gradovima? S dvama vodećim pionirima u Bostonu razgovaramo o održivim prometnim rješenjima budućnosti, od 3D-ispisanih autonomnih čamaca do „letećih“ gondola na solarni pogon.

TEKST: STEPHEN WORTHY | FOTO: ANDREW SHAYLOR

Volvo XC90 istražuje gradske ulice u Bostonu 

Grad već tisućljećima privlači ljude iz svih krajeva svijeta. Najprije su se naseljavali oko prirodnih danosti, poput rijeka, pristaništa, obrambenih položaja ili u blizini izvora, npr. nalazišta ugljena ili željezove rude. Međutim, razvoj gradova ubrzo je postao manje organski i više reguliran. Sredinom 19. stoljeća Georges-Eugène Hausmann slavno je renovirao središte Pariza, uvodeći široke bulevare i parkove, premda je to bilo razdoblje izuma motornog vozila koje bi trebalo imati najtrajniji utjecaj na strukturu današnjih gradova, starih i modernih.

Pa ipak, prema riječima stručnjaka, narednih 50 godina mogli bismo svjedočiti najradikalnijoj obnovi naših gradova. Ta bi obnova u velikoj mjeri bila posljedica brzih promjena prirode osobne mobilnosti, od uvođenja elektrifikacije do autonomnih automobila i našeg puta do ugljično neutralnog života.

Ako postoji mjesto na kojem se mobilnost u gradu budućnosti preoblikuje istinski intenzivno, onda je to Boston – visokotehnološko središte i dom brojnim najprestižnijim naprednim akademskim institucijama u svijetu. Posao ljudi, poput profesora Carla Rattija, arhitekta i inženjera, suosnivača projektivne prakse CRA-Carlo Ratti Associati i voditelja programa Senseable City Lab na uvaženom Tehnološkom institutu Massachusettsa (MIT) i Mikea Stanleya, direktora i osnivača osobnog javnog tranzitnog sustava, Transit X, mogao bi promijenili način na koji komuniciramo s gradom budućnosti.

Autonomni vodni taksiji
Razvoj u području tehnologije samovozećih vozila i 3D-ispisa imat će dugoročan učinak na to kako ćemo upravljati našim gradovima, ne samo na kopnu, kaže profesor Carlo. On i njegovi suradnici na Senseable City Lab surađivali su s Amsterdamskim institutom za napredna metropolitanska rješenja u okviru istraživačkog projekta Roboat. S konceptom otvorenog kôda ti čamci pravokutna trupa i bez vozača namijenjeni su masovnoj proizvodnji primjenom 3D-pisača.


Prototipi koji koriste kombinaciju senzora i kamera za planiranje puta još su u fazi provjere po riječnim kanalima Amsterdama. Mogu se koristiti kao osobni prijevoz, za dostavu, prikupljanje otpada i ishođenje ekoloških podataka. Međutim, mogu postati čak arhitekturna struktura koja povezuje i osigurava privremeni most ili plutajuća pozornica.

„Leteće“ osobne gondole
Mike Stanley, diplomant z MIT-a, osnivač je tvrtke Transit X. Taj osobni masovni tranzitni sustav na solarnu energiju koristi mrežu podignutih, ultra tankih tračnica na kojima „leteće gondole“ obavljaju prijevoz ljudi po gradu, obično uzduž postojećih cesti. U pripremi je više pilotskih projekata, nekoliko u SAD i jedan u Kigaliju, ruandskoj prijestolnici koja podiže ugled svojim pionirskim ekološkim i održivim programima. Gondole koje obavljaju prijevoze do četiri osobe i mogu putovati brzinom od 72 km/h, šibaju okolo po tračnicama iznad glave, približno na visini većine gradskih mostova.

„Kapacitet svakog sustava gondola jednak je kapacitetu autoceste s 15 traka“, objašnjava Mike. „To je vrlo velik kapacitet. Ako vožnja u prosjeku traje 30 minuta, mogli bismo skratiti njezino trajanje na pet ili deset minuta, što znači da bismo dobili nekoliko tjedana dodatnog godišnjeg odmora.“ 

Više parkova, manje parkirališta

MIT Senseable City Lab je također zaokupljen istraživanjem pod nazivom Unparking koje proučava dugoročne učinke autonomnih vozila na mobilnost u gradovima, utemeljenim na istraživanjima provedenim u Singapuru. Procjenjuje se kako naši automobili trenutno miruju 95 posto vremena i obično zauzimaju barem dva parkirna mjesta (doma i na radnom mjestu). Budući da će autonomni automobili raditi marljivije, kako navodi Carlo, potrebe za parkiralištima znatno će se smanjiti.

„Umjesto da bi čitav dan lutala parkiralištima, autonomna bi Vas vozila mogla ujutro dovesti na posao, a zatim pomoći nekom drugom u Vašoj obitelji, susjedstvu, društvenoj zajednici ili gradu“, objašnjava. To bi gradovima omogućilo veću usmjerenost prema zelenim površinama, što bi izbrisalo granice između njih i prigradskih naselja.

Civiliziranje grada
Kako će izgledati grad budućnosti, osim znatnog potencijala za stvaranje više zelenih površina? „Svoj fizički izgled neće puno promijeniti“, prognozira Carlo. „Ljudi i dalje trebaju vodoravno tlo za življenje, fasade koje ih štite od vanjštine i prozore kroz koje gledaju. Ono što će se promijeniti jest način na koji ćemo se kretati – obavljanje kupnje, susreti, prehrana.

„Gradove odlikuju mnoge draži jer su mjesta na kojima možete razmjenjivati ideje, robu itd. Zašto ne bismo svi živjeli u ogromnom gradu?“, pita se Carlo. „Cjelokupno svjetsko stanovništvo moglo bi se naseliti na otoku Kuba, a pritom bi gustoća više-manje bila usporediva s Manhattnom, a zatim bismo mogli sve ostalo (na planetu) očuvati kao ogroman Centralni park. Dakle, zašto to ne učinimo? Pa ipak, budući da je draž grada utemeljena na njegovoj civilizacijskoj moći, neki ljudi također osjećaju otpor jer je ipak sve skuplje, preopterećeno ljudima i tako dalje.“ 

Ured UN-a za ekonomska i socijalna pitanja (DESA), koji prognozira da će više od dvije trećine svjetskog stanovništva do 2050. godine živjeti u gradovima (trenutni broj malo premašuje polovicu), utvrđuje kako učinak privlačenja ljudi u grad, kao i njegova sposobnost prilagodbe, mutacije i unapređenja, ne pokazuju trend opadanja.

Novi Volvo XC90 na raspolaganju je s elektrificiranim blagim hibridnim pogonom i T8 Twin Engine s priključnom hibridnom tehnologijom. To je naša ideja suvremene, održive švedske raskoši.