9:00 AM | September 22 2016

"Mi stvaramo oči" koje pomažu u radu samovozećih automobila"

Joakim Lin-Sörstedt, tehnički ekspert za fuziju senzora u Volvo Cars-u, objašnjava kako više od 20 "očiju" omogućuju samovozećim automobilima da znaju tačno što se oko njih nalazi.

Funkcije koje koristite pomažu autonomnom automobilu da samostalno vozi. Kako to radi?

"Automobil koji samostalno vozi mora da donosi određene odluke. Zbog toga su mu potrebni tačni i robusni podaci. Moja funkcija - sabiranje podataka iz senzora - upravo to omogućuje. Zamislite ovo kao dva dijela istog mozga. Jedan dio skenira okruženje i prenosi te podatke drugom dijelu mozga koji zatim odlučuje što da uradi i kada, na primjer, da promijeni traku."

Kakve informacije se prenose drugoj polovini "mozga"?

"Dajemo automobilu opise okruženja - pogled od 360 stepeni na okolinu. Dakle, gdje se tačno nalaze drugi učesnici u saobraćaju? O kakvim učesnicima u saobraćaju je riječ? Automobil, autobus, kamion? Kojom brzinom se kreću i u kom smjeru? I, što je podjednako važno, jedinici koja donosi odluke moramo da kažemo gdje se tačno nalazi put i gdje se mi nalazimo u odnosu na put.

Dakle koristite GPS?

"Nije baš tako jednostavno. Potrebna nam je preciznost na nivou od 10cm. To predstavlja veliki izazov, ali je od suštinske važnosti za bezbjednost. Zbog toga koristimo podatke sa senzora i upoređujemo ih sa specijalnim, nevjerovatno detaljnim mapama visoke definicije. I na osnovu toga znamo gdje se tačno nalazimo."

Koju vrstu senzora koristite?

Mnogo smo napredovali od prvog sistema Adaptivnog tempomata, koji je koristio samo jedan senzor - radar. U sadašnjim prototipima, imamo više od 20 senzora raspoređenih po cijelom automobilu. Imamo kamere, radare i laserske skenere (poznatije i kao LIDAR). Svi su veoma dobri u stvarima koje se blago razlikuju. Moj posao je da skupim sve podatke koje proizvode i kontinuirano obezbijedim robusnu sliku. Ne možemo da priuštimo da nam nešto promakne, pa senzore podešavamo da jedni drugima pokrivaju slabosti. Neki su odlični za detekciju brzine, neki su bolji u prepoznavanju oblika, neki su osjetljivi pri radu na svijetlu a neki nijesu i slično."

Zvuči komplikovano, a pretpostavljam da će na automobilima koji budu spremni za proizvodnju sve biti još složenije?

"Da. Relativno je lako napraviti sistem koji služi samo za predstavljanje mogućnosti ali je stvaranje sistema koji sve vrijeme radi veoma dobro mnogo teže. I ne samo to, mi takođe želimo da budemo u mogućnosti da sakrijemo senzore, kako bi mogli da dizajniramo automobil koji će lijepo izgledati.

Da li je to jedna od stvari koju ćete ispitivati tokom DriveMe pilot projekta u Švedskoj?– in Sweden?

"Svakako. Drive Me testiranje nam omogućava da izložimo sistem stvarnim situacijama u saobraćaju. Za to je potrebno mnogo podataka. Već smo unijeli ogromne količine podataka. A Drive Me će nam dati korisne informacije o novom kvalitetu."

Da li to znači da će se automobili uskoro pojaviti?

"Ne baš. Prije nego što počnemo sa proizvodnjom potpuno autonomnih automobila, moramo da pokažemo da su bezbjedni. Provjerićemo našu tehnologiju za autonomnu vožnju tokom Drive Me projekta koji počinje sljedeće godine, a zatim nastaviti na osnovu tih saznanja. Naš cilj je da se automobil nađe u prodaji oko 2020. godine. Ali, kao što rekoh, prvo moramo da dokažemo da je bezbjedan. Ponekad razmišljam o svojih dvoje djece na zadnjem sjedištu dok ja koristim ovaj sistem. Uvijek se zapitam, da li je ovo zaista bezbjedno za prodaju? Tek kada svi budemo apsolutno sigurni da je sistem otporan na greške i da ispunjava najzahtjevnije bezbjednosne standarde, tek tada ćemo vidjeti ovu tehnologiju u Volvo automobilima."

VIJESTI O AUTONOMNOJ VOŽNJI

Otkrijte više o samovozećim automobilima i autonomnoj vožnji sa Volvo automobilima

Arhiva